Dalmatinska klapa „Bošket“ oživjela je posavske tradicijske napjeve koji su oduševili i popularnoga Gibonnija

Zagreb, 28. ožujka 2014.   ̶  Uz more, vino i masline klape su jedan od glavnih simbola Dalmacije kao što su tamburice simbol Slavonije, no na prošlogodišnjim savskim sajmovima u Županji i Slavonskome Brodu moglo se čuti kako jedna dalmatinska klapa zvuči u srcu kontinenta. Izvorna zamisao došla je od organizacijskoga tima Lijepe naše Save i Coca-Cole HBC Hrvatska jer su tražili mlade, neafirmirane glazbenike koji će na originalan način predstaviti tradicijske slavonske i posavske napjeve. Klapa „Bošket“ osvojila ih je na prvu kao i posjetitelje savskih sajmova kojima su otpjevali savske napjeve „Oj ti bela zora“ i „Oj, Savice“, „Dobar večer dobri ljudi“, ali i Škorinu pjesmu „Šumi, šumi javore“ te nekoliko dalmatinskih pjesama poput „Vila moja projde“ i „Cvit mi je u gori“.

Pozitivna vizija zaljubljenika u klapsku pjesmu

„Naš je plan bio da na drukčiji način otpjevamo tradicijske slavonske pjesme i napjeve te tako pokažemo Slavoncima da se i na taj način može čuvati tradicija i kultura. Mislim da smo u tome uspjeli. Prilagodili smo pjesme klapskomu akordu, Marko Lelas je napravio aranžmane, a vježbali smo nekoliko mjeseci tako da se nadam da smo ostavili trag. Kad smo počeli raditi te pjesme u tako dobrome aranžmanu, shvatili smo da bismo ih mogli uvrstiti u naš uobičajeni repertoar tako da ćemo ih sigurno izvoditi i dalje“, rekao je prvi tenor klape „Bošket“ Bojan Karavanić, ujedno i menadžer.

Klapa „Bošket“ možda nije jedna od najpoznatijih ni najstarijih klapa u Hrvatskoj, ali priča o njezinu nastanku govori o tome koliko su jake spone koje povezuju svakoga čovjeka s njegovim rodnim krajem i tradicijom jer su klapu osnovali mladi Dalmatinci na studiju u Zagrebu – Bojan Karavanić, Marko Lelas, Paško Pajdek i Filip Lokin, a pridružio im se i jedan kontinentalac, Tomislav Kovačić iz Bjelovara. Iako su mlada klapa, iza sebe već imaju nastupe na klapskim smotrama u Senju i Pagu te na različitim drugim manifestacijama poput Festivala studentskih klapa u Zagrebu. A evo kako je sve počelo.

Publika uvijek reagira emotivno

„Počeli smo pjevati kao studenti u mješovitoj klapi Falkuša koja je osnovana kao sekcija pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu premda nitko od ove naše sadašnje postave nije student agronomije osim pridruženoga člana Fabijana. Falkuša je u početku bila sastavljena samo od studenata agronomije, a mi smo ulazili kad im je počelo nedostajati ljudi. Skupilo se tako nas četiri-pet prijatelja, a kako smo svi bili zaljubljenici u klapsku pjesmu, poželjeli smo osnovati mušku klapu i tako smo se odvojili od Falkuše“, opisao je Omišanin Marko Lelas, inače drugi tenor, koji je završio studij elektrotehnike i računalstva kao i njegov sumještanin Paško Pajdek, danas programer u jednoj privatnoj tvrtki. Filip Lokin iz Pakoštana student je veterinarske medicine u Zagrebu, a kontinentalac Tomislav Kovačić student je graditeljstva na Tehničkome veleučilištu u Zagrebu. Iako je iz Bjelovara, Tomislava je klapska pjesma jednostavno zarazila.

Klapa „Bošket“ dobila je ime po dalmatinskome stablu koje je služilo za hvatanje ptica pjevica, a članovi klape ponajprije žele očuvati tradicionalno klapsko pjevanje. „Naš je prioritet i ono čime smo se prvotno htjeli baviti klapsko pjevanje. Željeli smo izvoditi prave, izvorne pjesme a capella, a ne suvremene obrade. Naravno, kad nastupamo za nešto širu publiku ili na nekoj zabavi, ljudi žele čuti i malo poznatije obrade tako da imamo kombinirani repertoar“, kaže Tomislav Kovačić. A publika na njihove nastupe uvijek reagira emotivno.

A kako se uopće uči klapsko pjevanje?

„Zna poteći i pokoja suza, znamo pogoditi u dušu, pogotovo ako je u publici neka starija osoba koja se možda prisjeća svojih mladih dana. To je normalno kad je u našoj pjesmi mnogo emocija, a u prvome redu smo se klapskim pjevanjem i počeli baviti iz ljubavi i svojih osjećaja. Nismo imali primisli da bismo tu mogli zarađivati neki novac, dapače ima tu mnogo odricanja jer nije lagano uskladiti sve obveze i vježbati najmanje dvaput tjedno“, opisao je Paško Pajdek. Iako su već nastupali na Senjskoj smotri klapa koja ima dugu tradiciju, ovi mladići svakako imaju želju nastupiti i na uglednome Omiškom festivalu koji se bavi očuvanjem tradicije i baštine te na kojemu se izvode isključivo izvorne narodne pjesme. „Ocjenjuje se i vrednuje izvornost zvuka i način interpretacije“, objasnio je Marko Lelas.

„Imao sam sreće da je klapu „Falkuša“ u kojoj sam počeo pjevati vodio maestro Dinko Fio, koji je uz maestra Ljubu Stipišića bard klapske pjesme. Po mojemu su sudu njih dvojica bila daleko najveće face u izvornoj dalmatinskoj pjesmi, a od maestra Fia jako sam mnogo naučio o tehnici i zvuku“, kaže Marko Lelas. No, naravno, ima nešto i u onome da se čovjek rađa s talentom. „Kažu da kad se dalmatinska dica rađaju, već u bolnici plaču u terci“, smije se Lelas koji je, kao i većina njegovih klapskih kolega, završio i glazbenu školu.

Doprinos očuvanju tradicije

A sve što oni danas žele jest ostati što dulje na okupu i pridonijeti očuvanju tradicijske dalmatinske pjesme. „Bila bi nemjerljiva šteta da to nestane. U mojim rodnim Pakoštanima ona prava izvorna pjesma može se čuti još samo na sprovodima, pjevaju je stari ljudi, a kad i oni nažalost odu, ako mi ne nastavimo tradiciju, neće imati tko. A tu izvornu vrijednost treba čuvati, koliko god ljudi danas zbog ubrzanoga tempa života trče za drugim stvarima. Vidite, i ja sam daleko i iskreno tko zna hoću li se ikad doma vratiti, ali zato barem želim na ovaj način pridonijeti očuvanju naše tradicije “, zaključio je Filip Lokin.

 

Pripremio: Orhidea Gaura Hodak | Fotografije: Dražen Pajtlar