U razgovoru s predstavnicima Tekstilno-tehnološkoga fakulteta doznajte o nastanku ekoodjeće s motivima Save

Zagreb, 21. siječnja 2014. – Posebno iznenađenje šestog izdanja društveno odgovornoga projekta Lijepa naša Sava bilo je predstavljanje jedinstvene kolekcije odjeće i modnih dodataka s motivima rijeke Save.

Kolekciju Lijepa naša Sava pripremili su studenti Tekstilno-tehnološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na poticaj Coca-Cole HBC Hrvatska, a radovi su predstavljeni javnosti na Dan rijeke Save, 1. lipnja prošle godine, na Savskome sajmu u Zagrebu.

Natječaj za savsku kolekciju zainteresirao studente

Natječaj za izradu odjevnih predmeta, modnih dodataka i suvenira na temu rijeke Save raspisan je još u travnju. Njime se željelo studente potaknuti na izradu odjeće od prirodnih materijala, a u projekt Lijepa naša Sava ta se inicijativa, u kontekstu poticanja građana na uporabu ekoloških materijala i promicanja očuvanja i važnosti rijeke Save, njezinih potencijala i tradicije savskoga kraja, uklopila kao promocija zdravih stilova života te, putem obogaćivanja ponude suvenira, kao promocija kontinentalnoga ekoturizma. Reakcije studenata Tekstilno-tehnološkoga fakulteta na tu inicijativu         Coca-Cole HBC Hrvatska bile su iznenađujuće – i po broju prijavljenih radova, i po kreativnim idejama koje su studenti sami realizirali. Na natječaj se prijavilo 22 studenata sa svojim idejnim rješenjima, a u uži ih je krug ušlo 12 i oni su svoje ideje izradom prototipova proizvoda ostvarili do kraja. Njihova rješenja bila su toliko dobra da se povjerenstvo za odabir najboljih radova nije moglo odlučiti komu dodijeliti drugo mjesto. Treće je mjesto tako ukinuto, a drugo su mjesto podijelila dva rada.

Etnomotivi u suvremenome dizajnu

Osim mogućnosti da posjetiteljima savskih sajmova u okviru projekta Lijepa naša Sava pokažu svoju kreativnost, sudjelovanje na projektu studentima Tekstilno-tehnološkoga fakulteta bilo je i vrlo vrijedno iskustvo. O tomu govori koordinatorica projekta Tihana Mikša Perković, magistrica inženjerka tekstilnoga i modnoga dizajna te asistentica na Tekstilno-tehnološkome fakultetu, na kolegiju Kreiranje tekstila: „Prva faza bila je istraživanje posavskoga kraja i njegove etnobaštine, odjeće i tekstila, načina života, običaja, zanimljivosti iz prošlosti, osobitosti krajolika te biljnoga i životinjskoga svijeta, kako bi studenti došli do izvora nadahnuća. Druga faza bila je izrada idejnoga rješenja te predaja prijavnice, u kojoj su studenti morali objasniti svoju ideju sa svih aspekata: od prvobitnoga nadahnuća, ostvarenja ideje i tehničkih poteškoća, izrade poslovnoga plana, promišljanja ciljnih skupina te mogućih načina komercijalizacije. Iskustvo stečeno sudjelovanjem na ovome natječaju iskustvo je o svim fazama nastanka takvoga  predmeta – a to je važno jer su studenti tijekom studija više usmjereni kreativnosti i izradi idejnoga rješenja, pa nemaju prilike iskusiti ostale faze u kojima se prvobitna zamisao često puta mijenja i prilagođuje. Tijekom studija rijetko imaju priliku upoznati sve aspekte primjene, distribucije i promocije svojih kreativnih rješenja nužne za uspješno puštanje proizvoda na tržište. U iskustvenome je smislu neprocjenjivo vrijedno proći sve dijelove toga procesa“, pojasnila je Tihana Mikša Perković.

Važno je, kako je dodala, i što im je putem ovoga projekta skrenuta pozornost na to kako se etnomotivi mogu iskoristiti u suvremenome modnom dizajnu, što je u njihovoj generaciji zapostavljeno: „Ta generacija u većini slučajeva ima odbojnost prema svemu što ima etnoprizvuk i vjerujem da su studenti tijekom ovoga malog projekta uspjeli promijeniti svoje mišljenje. Nažalost, njihov je kut gledanja  proizašao  iz okoline u kojoj često puta suvenirska ponuda i sve što se odnosi na etnološku baštinu nema estetsku vrijednost, no čini mi se da su sudjelovanjem u ovoj priči promijenili kut gledanja. Isto tako sam ih željela upozoriti na vrijednost motiva kojima smo okruženi u vlastitoj okolini te na činjenicu da ne moramo posezati za nekim dalekim egzotičnim izazovima kako bismo dobili inspiraciju za rad. Smatram da je kod mladih važno njegovati takav stav.”

Promocija prirodnih materijala

Ono na što su se studenti u ovom projektu usmjerili bili su i prirodni materijali. Cilj je bio ne samo promovirati ih, već i podsjetiti na važnost njihove upotrebe iz zdravstvenih razloga. Naime, svijest o važnosti konzumiranja zdrave hrane posljednjih je godina znatno podignuta u domaćoj javnosti, što ne vrijedi i za odjeću koju nosimo na svojoj koži.

Osim što su sintetički materijali neusporedivo neugodniji za nošenje od prirodnih, rijetki su oni koji pri kupovini odjeće razmišljaju o njihovu utjecaju na zdravlje. Tihana Mikša Perković o tome kaže: “Pamuk je osjetljiva biljka i često se intenzivno tretira pesticidima radi što veće dobiti. Oni ostaju na tkanini i u konačnici utječu na naše zdravlje jer kroz kožu ulaze u krvotok. Osim toga, sintetički materijali nisu dobri termoizolatori, u njima se znojimo i neugodno mirišemo. Zato je bitno razvijati svijest ljudi, pogotovo mladih, o važnosti uporabe prirodnih materijala i potaknuti ih da čitaju podatke o sastavu proizvoda i biraju prirodne materijale, koji nisu samo zdraviji, nego i izdržljiviji. Uzmimo za primjer lan – većina naših narodnih nošnja izrađena je od njega i često su stare desetljećima, a na njima se to ni na koji način ne vidi.“

Većina studenata upravo je lan izabrala za izradu svojih kreacija, svjesna svih njegovih prednosti. To vrijedi i za dobitnice prvih dviju nagrada ovoga natječaja, Helenu Drkelić, Doru Sekulić i Josipu Vurnek te Maju Aleksić. Sve su se, između ostalog, vodile i time da je lan puno zdraviji materijal od pamuka jer je kao biljka manje osjetljiv te ga ne treba tretirati s toliko kemijskih sredstava kao osjetljivi pamuk. Zbog toga ga je i lakše ekološki uzgajati.

Najbolji rad povezao suvremeno i tradiciju

Helena Drkelić, studentica iz Slavonskoga Šamca, dobitnica je prve nagrade za svoj rad Povezivanje. Riječ je o lanenoj košulji s izvezenim motivima savskih mostova kojima je, kaže, željela poručiti sljedeće: „Osmislila sam košulju koja krojem podsjeća na narodne nošnje Zagreba i okolice, a na kojoj su izvezeni motivi savskih mostova – što je ujedno i simbolika povezivanja ljudi, njihovih života, staroga i novoga dijela Zagreba, suvremenoga s tradicijskim. Na košulju sam dodala zatvarač i kapuljaču, kao moderne elemente, kako bih ju učinila nosivom za mlade. Rad se zove Povezivanje, jer mostovi povezuju ljude, gradove, staro i novo, suvremeno i tradiciju.“

Drugo mjesto podijelile su Maja Aleksić iz Zagreba, Dora Sekulić iz Orahovice te Josipa Vurnek iz Osijeka. Maja Aleksić žiri je osvojila maskom za mobitel oslikanom stiliziranim koritom Save, a taj se motiv nalazi i na majici, torbi te jastuku. „Time sam željela uporabne predmete koje svakoga dana upotrebljavamo učiniti stalnim podsjetnicima na Savu“, kaže. Dora Sekulić i Josipa Vurnek zajednički su se prihvatile izrade kolekcije sa stiliziranim motivima riba iz savskoga toka te savskih motiva općenito pod nazivom Riba, o čemu kažu: „Odabrali smo to ime za kolekciju, jer je riba staroslavenska riječ istoga značenja. Kao prototipove smo izradile kombinezon te dvije majice, a ostatak kolekcije prikazale smo u katalogu. U njoj smo spojili moderno i staro stilizirajući etnološke motive. Na ekološki smo se aspekt pozvale prikazom više vrsta riba koje žive u Savi, a u sve to utkale smo i malo aktivizma sloganom Nisu sve ribe šarani, aludirajući i na ljudska prava te različitost općenito. Svi su predmeti nosivi, svi su uniseks, a lan koji smo upotrijebile ekološki je uzgojen.“

Za osobnost, protiv uniformiranosti mladih

Pobjednice su jednoglasno izjavile da i same vode računa o prirodnim materijalima te razgledavajući odjeću modnih robnih marka velikih tvrtka koje su preplavile Hrvatsku sve češće uočavaju jeftine materijale i loše krojeve. „Ne želimo da svi budu isto odjeveni, nosit ćemo svoje kreacije i nastaviti raditi na tome da naša osobnost dođe u prvi plan. Želimo da se ljudi što bolje mogu izraziti odjećom, da nismo svi uniformirani u konfekcijsku odjeću“, naglasile su. Zanimljivo im je bilo, govore, i proučavati etnomotive te ih uklopiti u suvremeni dizajn te tvrde da dosad nisu imale priliku vidjeti da se tko time u Hrvatskoj bavi na ovaj način. Planiraju se i dalje  baviti etnomotivima iako kažu da većina mladih danas osjeća odbojnost prema etnoodjeći. Smatraju da se na taj način mogu izdvojiti na modnoj sceni, a istodobno promovirati tradiciju i kulturu naših prostora.

Jedinstvenu kolekciju odjeće i modnih dodataka Lijepa naša Sava pogledajte ovdje, a fotografije s predstavljanja kolekcije na Bundeku možete vidjeti u galeriji:

 

Pripremio: Tanja Šimić Jelača | Fotografije: Dražen Pajtlar i Krasnodar Peršun