Pustolovina rijekom Savom trajala je 11 dana, a strastveni veslači već osmišljavaju nove izazove za iduću godinu.

Fabijan Đurić iz Garčina i Luka Olvitz iz Osijeka, inače strastveni penjači po stijenama, početkom su lipnja krenuli u veliku pustolovinu tijekom koje su prešli gotovo cijeli tok rijeke Save kroz Hrvatsku. Njihovo je putovanje počelo 1. lipnja kod graničnoga prijelaza Bregana, a završilo je 11 dana poslije u Županji. Tih gotovo 500 kilometara prešli su sami, bez ikakve pratnje. Tijekom te pustolovine Fabijan i Luka prošli su ispod 17 mostova, pored četiriju većih gradova i pet ušća drugih većih rijeka u Savu. Dnevno su u prosjeku prevaljivali oko 40 kilometara i držali vesla u rukama oko osam sati. Dvojici je Slavonaca to bilo drugo putovanje te vrste jer su prošle godine na isti način preveslali rijeku Dravu.

„Veslati po Savi bilo je znatno teže nego po Dravi. Ne samo zato što je ovaj put bio duži, nego je i Sava znatno sporija, pa treba puno više veslati nego po Dravi. Od Bregane do Siska Sava je još poprilično brza, visoka, nemirna, prepuna virova uz mostove i velikoga oštrog kamenja koje se izdiže iz vode. U nekim je dijelovima bila toliko nemirna da nam je na mahove u plovilo ulazilo i po desetak litara vode, ali na svu smo sreću prošli bez prevrtanja koje bi značilo ogroman gubitak opreme i zaliha hrane“, ispričao nam je Luka Olvitz.

Najveći su problem dvojici pustolova bili veliki rojevi komaraca koji su ih pratili na prvoj dionici puta. Komarci su bili problem sve negdje do Jasenovca, a tijekom ostatka puta najveći je problem bila mirna Sava zbog koje su Luka i Fabijan morali veslati dobrano više nego što su očekivali.

„Mnogi su pritoci jako usporili Savu i moram priznati da nas je iznenadilo koliko smo morali veslati. Prije polaska uzeli smo sa sobom čak i knjige jer smo mislili da ćemo imati vremena za čitanje, ali na kraju bismo dana bili toliko iscrpljeni da nismo imali snage ni za što osim spavanja“, tvrdi Luka Olvitz i dodaje da za takvu pustolovinu treba biti u savršenoj fizičkoj spremi i imati iznimnu mentalnu koncentraciju.

Na putu su do Županje Luka i Fabijan uglavnom spavali u šatorima na obali rijeke ili na sprudovima osim jednom zgodom kad ih je jedan ribič tijekom grmljavinskoga nevremena ugostio u malome skrovištu, pa su onda spavali na ravnome tlu, što je na ovome putovanju bio pravi luksuz.

„O dobroti toga gospodina dovoljno je reći kako je u jednome trenutku sa sebe skinuo stari džemper i zapalio ga da bi otjerao komarce koji su nas neprestano i nemilosrdno napadali. Nevjerojatno je kako se čovjek ni nakon jedanaest dana na njih ne uspije barem malo naviknuti“, rekao nam je Luka te nam je otkrio da ga je osim komaraca najviše iznenadila činjenica koliko je Sava zapravo slabo iskorištena i koliko malo ljudi zapravo živi uz nju.

„U Zagrebu se još čuje neka gradska buka, ali tijekom prolaska kroz Sisak da nismo vidjeli rafineriju, ne bismo ni znali da smo prošli kroz njega. Nizvodno od Siska vrlo je malo mjesta koja su uređena ili u kojima se vidi da su se ljudi stopili s rijekom Savom“, kaže Luka Olvitz koji je posebno želio zahvaliti svim pokroviteljima, među kojima je i Coca‑Cola HBC Hrvatska, koji su im omogućili da imaju dovoljno zaliha hrane jer bez toga nikad ne bi mogli završiti svoju pustolovinu. Za razliku od prošle godine za 500 kilometara dugo putovanje rijekom Savom bila je potrebna znatno veća količina hrane koju bez financijske pomoći pokrovitelja sami ne bi mogli platiti.

„Hrana je imala jako veliku ulogu u ekspediciji te smo sve obroke pripremali i podgrijavali na malim plinskim plamenicima. Pored sve hrane uzimali smo i sportske dodatke prehrani u obliku bjelančevina i pojačivača (eng. gainer) za nadopunu energijom te za brži oporavak tijela“, ispričao nam je Luka koji je sa svojim kolegom u Županju stigao 11. lipnja, a na cilju su putovanja dvojac dočekali rodbina i prijatelji. Na kraju nam je razgovora Luka otkrio kako s Fabijanom već planira i novu pustolovinu za sljedeću godinu. Jedna je od mogućnosti da se Dunavom spuste od Batine do Beograda, a druga da rijeke zamijene morem i da krenu u neku pustolovinu na Jadranu.

 

Pripremio: Boris Bilas | Fotografije: Fabijan Đurić i Luka Olvitz