Nesvakidašnji prizori školjkaša uz obalu Save izazvali su veliko zanimanje posjetitelja naše najduže rijeke

Zagreb, 8. studenoga 2012. – Široj je javnosti malo poznato da je rijeka Sava obitavalište mnoštva različitih biljnih i životinjskih vrsta među kojima su i brojni slatkovodni školjkaši. Iako su brojni domaći i strani turisti nerijetko iznenađeni pri susretu sa školjkašima u područjima uz najdužu hrvatsku rijeku, stručna javnost rijeku Savu odavno smatra draguljem europske prirode. Jedna od vodećih hrvatskih stručnjakinja za biologiju i zoologiju, doc. dr. sc. Jasna Lajtner dobro je upoznata s pojavom slatkovodnih školjkaša, a njihovu prisutnost u Savi objašnjava postojanjem zadovoljavajućih prirodnih čimbenika nužnih za njihov opstanak.  

Školjkaše otkrila suša

– U rijeci Savi obitava više poznatih vrsta slatkovodnih školjkaša od kojih najveći broj pripada vrsti Unio tumidus prepoznatljiva izduženoga oblika te vrsti Corbicula fluminea okrugloga oblika – objasnila je dr. sc. Lajtner. Kao docentica na Biološkome odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu ona studente podučava opću zoologiju, malakologiju, odnosno znanosti o mekušcima te invazivnim vrstama. Ta su područja i u središtu njezinih trenutačnih istraživanja. U tijeku su, kako pojašnjava, istraživanja mekušaca u rijeci Savi. Uz već spomenute školjkaše među mekušce se ubrajaju i puževi, ali i još nekoliko skupina koje žive samo u moru poput glavonožaca. Istraživanja mekušaca u rijeci Savi provode se u okviru dvaju bilateralnih projekata sa Slovenijom i Srbijom, a rezultati će biti poznati početkom 2013. godine i zasigurno će pridonijeti tomu da i o savskim školjkašima ponovno bude govora.

Da su školjkaši na rijekama većini još nesvakidašnja pojava, potvrdio nam je čitatelj portala Lijepa naša Sava Milorad Perić. Javio nam se s podatkom da je krajem ljeta na obali rijeke Save u blizini Jasenovca naišao na tisuće školjaka. – Moram priznati da prije nisam uočio tu pojavu i zaista me zainteresiralo otkuda školjke u Savi, o kojim je vrstama riječ i je li njihova pojava u rijeci Savi uobičajena– pojasnio je čitatelj.

S obzirom na to da su ovogodišnje ljeto obilježile visoke temperature i nizak vodostaj rijeke Save, školjke su, prema riječima doc. dr. sc. Lajtner, bile vidljivije nego inače. – Slatkovodni školjkaši iz porodice Unionidae život provode djelomično ukopani u riječni pijesak ili mulj, dok su školjkaši iz porodice Sphaeriidae u cijelosti ukopani u pijesak i mulj. Kako se školjkaši vrlo sporo kreću pužući stopalom, zbog nagloga pada razine vode moguće je da se nađu na suhome, što za posljedicu ima njihovo ugibanje. Upravo je na takvo stanje naišao vaš čitatelj – pojasnila je docentica Lajtner. Dodaje kako na pojavnost školjkaša u rijekama utječu različiti čimbenici, ali da rijeka Sava ima zadovoljavajuće uvjete koji podržavaju njihov život.

U Savi povoljni uvjeti za školjkaše

– Na pojavnost i brojnost školjkaša najčešće utječu izvori hrane, ali i brojni abiotički čimbenici poput temperature vode, koncentracije otopljenoga kisika, pH-vrijednosti, koncentracije kalcija, brzine strujanja vode i slično. Ako su spomenuti uvjeti zadovoljavajući, populacije slatkovodnih školjkaša imat će veliku gustoću, što u ovome slučaju vrijedi i za rijeku Savu – pojasnila je doc. dr. sc. Lajtner.  Prema mojemu iskustvu najveće znanje o biljnim i životinjskim vrstama rijeke Save svakako imaju ribiči koji na njoj svakodnevno borave. Isto tako, mogu pretpostaviti da stanovnici na području Parka prirode Lonjsko polje imaju nešto veće znanje o biljnome i životinjskome svijetu u odnosu na ostale stanovnike duž toka rijeke Save radi neprestane izobrazbe mjesnoga stanovništva – rekla je naša sugovornica.

Za rijeku Savu najvažnija je vrsta školjkaša obična lisanka (Unio crassus) koja inače živi u potocima i rijekama na pješčanome i šljunkovitome dnu, u čistoj tekućoj vodi bogatoj kisikom te je dobar pokazatelj za utvrđivanje biološke kvalitete vode. – Školjka je ovalnoga oblika, tamnosmeđe ili crne boje, duga između 40 i 70 mm. Kao i u ostalih školjkaša iz porodice Unionidae, iz oplođenih jaja razvijaju se ličinke koje imaju posebne organe za pričvršćivanje s pomoću kojih se pričvrste na kožu ili škrge riba i neko vrijeme provedu kao ektoparaziti na ribama. Nakon završetka preobrazbe (oko dva tjedna) napuštaju ribu i spuštaju se na dno gdje dalje rastu, razvijaju se i sazrijevaju. Važno je istaknuti da taj postupak nema nikakve posljedice za ribe, a školjkaši se na taj način rasprostranjuju na nova područja – objasnila je profesorica Lajtner i dodala kako u su u Savi  zabilježene i neke strane vrste školjkaša poput istočnoazijske bezupke (Sinanodonta woodiana), krupnorebraste kotarice (Corbicula fluminea) i raznolike trokutnjače (Dreissena polymorpha) koje su ujedno i invazivne te svojim naseljavanjem ili širenjem mogu nepovoljno utjecati na biološku raznolikost.

Tradicijski suveniri i specijaliteti od školjkaša

Slatkovodni školjkaši, na žalost brojnih gurmana, u našim se krajevima ne upotrebljavaju kao izvor prehrane. Jedan je od razloga u tome što, pročišćujući vodu i u tijelu talože teške metale i pesticide, no u nekim su dijelovima svijeta poput Azije važan izvor hrane. – U Hrvatskoj su se ljuske slatkovodnih školjkaša upotrebljavale za izradu gumba sve do prije četrdesetak godina. Mljevene ljuske upotrebljavale su se kao izvor kalcija (koštanoga brašna) i dodavale su se u hranu za životinje. Tzv. meso školjkaša, svježe ili sušeno, upotrebljavalo se pak kao izvor hrane domaćim životinjama – otkriva nam doc. dr. sc. Lajtner. Skupljanje školjaka u gradovima uz rijeku Savu bila je aktivnost koju su obavljale žene, a školjke su se često upotrebljavale za izradu artefakata kao što su udice za ribe i nakit te kao dodatak glinenoj matrici pri izradi keramičkih posuda.

– Čovjek je od prapovijesti koristio rijeku Savu kao izvor vode i hrane te je odigrala veliku ulogu u oblikovanju identiteta ljudi koju su nastanjivali županjsku Posavinu u prošlosti. Skupljanje školjaka bilo je samo jedna od djelatnost stanovnika uz rijeku, a školjke su se često koristile za izradu raznih ukrasnih predmeta, posuda i udica za ribe. Suveniri i predmeti od školjaka danas su nažalost postali vrlo rijetka pojava, a školjkama se još katkad koriste samo ribiči, no one i dalje izazivaju zanimanje mjesnoga stanovništva i stranih turista – objasnio je Mirko Bačić, direktor Turističke zajednice grada Županje. Dodaje kako je u županjskome kraju najpoznatija školjka iz porodice  Unio, poznata kao i slikarska lisanka koja ima sedefasti sjaj, a kroz povijest se  koristila za dugmad na košuljama te su u tim školjkama slikari otapali svoje boje i stvarali slike.

Rijeka je Sava posljednjih godina sve zanimljivija domaćim i stranim turistima, a s porastom broja dolazaka turista raste i zanimanje za rijeku te biljni i životinjski svijet uz nju. Riječni su školjkaši tek mali dio bogatstava koje krije, ali podsjećaju kako je Sava jedinstven dragulj europske prirode koji vrijedi posjetiti i doživjeti.

 

Pripremio: Vanja Pleša | Fotografije: doc. dr. sc. Jasna Lajtner, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i fotografije čitatelja